Prije godinu dana u 9. mjesecu otisla sam put u Japan i Koreu.U Koreji imam jednog prijatelja kojeg sam upoznala preko interneta. Da ne duljim, našli smo se. Naš susret bio je jako neugodan na početku, nismo znali što si reći, ali s vremenom taj izlazak je u mojim očima postao najljepšom večeri moga života. Sada godinu i par mjeseci nakon, sjedim u svojoj sobi na drugom kraju svijeta, u sretnoj vezi (od godinu dana) u svojoj glavi vrtim uspomene. Kako mi se smijao dok sam se uprljala dok sam jela sa štapićima te kako mi je stavio ubrus ispod mog tanjura,kako smo ko djeca skakali s
kamena na kamen na obali Han rijeke, kako smo pili pivo i pričali, kako mi nije dao da hodam kraj ceste gdje prolaze auti. Sjećam se poljubca na mom tjemenu te kako se vrata od metroa na Ichon stanici zatvaraju i kako moje srce propada što nisam rekla nešto više. Barem za tu večer htjela sam reći nešto više. Nakon te večeri nikad se više nismo culi. Nadam se da se i on sjeća svijetla na drugoj strani rijeke Han.
0 komentari